“Je li moje dijete spremno za školu?” – pitanje je koje si često postavljaju roditelji djece predškolske dobi. Polazak u školu svakako je jedno novo razdoblje u životima roditelja i djece.

Obitelj je prvi i najvažniji odgojitelj djeteta, stoga je važno da priprema za školu, odnosno “novi” život, počne već od najranije dobi. Dijete je važno poticati na aktivno sudjelovanje u zajednici i davati mu priliku da uči na vlastitim iskustvima jer time jača samostalnost i samosvijest koja mu je nužna i u uspješnom školovanju.

Roditelji često misle da je dijete spremno za školu ako zna čitati i pisati već prije prvog razreda, no zapravo radoznala i samosvjesna djeca uče lakše, nego ona s takvim predznanjem. Bitno je da djeca usvoje predčitalačke vještine, i to kroz igru, u čemu je ključna predškolska ustanova kao i roditelji djece. Naučiti čitati i pisati djeci je najmanji od svih problema, puno je važnije razvijati emocionalnu inteligenciju – što znači da se dijete može lako prilagoditi novim i nepoznatim situacijama, da su samodisciplinirani, uporni i spremni na suradnju.

Dijete koje kreće u školu treba poticati na samostalnost i odgovornost kako bi lakše izvršavalo svoje obveze u školi, a to će postići ako već u predškolskoj dobi ima svoje obaveze, npr. pospremanje igračaka i sl. Svakako je važno da roditelji imaju pozitivan stav prema školi koji prenose na djecu, a ujedno i ako vjeruju u djetetove sposobnosti i ohrabruju ga u svladavanju novih zadataka te ga uče da je za svako postignuće potrebno uloženo vrijeme i trud.

Polaskom u vrtić dijete doživljava veliku promjenu u svome životu. Za većinu djece to je prva i značajna promjena sredine. Uvelike se mijenja način djetetovog življenja.

Većina se djece prvi put na duže vrijeme odvaja od roditelja i prvi put susreće s većim brojem nepoznatih osoba. Djetetu je teško naviknuti se na nove okolnosti, a ne treba zaboraviti da tjeskobu osjećaju i roditelji. Stoga je bitno da se i roditelji pripreme na nove izazove. Prilagodba je proces tijekom kojeg se dijete privikava na novo okruženje i uvjete života: prostor, osobe, ritam života, prehranu. To je period kada dijete uspostavlja socio-emocionalnu vezu s odgojiteljem. Način na koji će se dijete prilogođavati ovisi o njegovom individualnim osobinama, o stupnju njegova razvoja, dobi, zdravstvenom stanju, ali i o obiteljskoj atmosferi u kojoj živi.

Za većinu djece polazak u vrtić predstavlja stres. Emocionalne reakcije koje dijete doživljava prilikom odvajanja od roditelja najčešće su strah i tuga, a ponekad i ljutnja. Većina djece svoje emocije na zna verbalno izraziti pa plaču, viču, udaraju, odbijaju jelo i kontakt s odgojiteljicom i drugom djecom. Neka su djeca suzdržana pa se njihove emocije manifestiraju u tjelesnim reakcijama: glavoboljom, bolovima u trbuhu, povraćanjem (iako nisu bolesna), poremećajem jedenja, spavanja i slično. Ponekad se događa i regresija u ponašanju: oni koji su prestali nositi pelene, ponovno imaju potrebu za njima, tepaju i slično. Odgovor djeteta na stres su takve reakcije i prolaznog su karaktera, a nestat će kad se dijete prilagodi i navikne na novu sredinu te kad se tamo bude osjećalo sigurno. Neki će se prilagoditi već za mjesec dana, ali nije neobično da prilagodba potraje i do šest mjeseci. Kako bi djetetu olakšali prijelaz iz dobro poznate sredine u nepoznatu potrebno je pripremiti ga.

Poželjno je:
1. razgovarati s dijetetom o polasku u vrtić na način da je vrtić mjesto gdje ima mnoštvo različitih igračaka i djece; u njemu su odgojiteljice koje se znaju i vole igrati puno zanimljivih igara, približiti (opisati) način provođenja vremena u vrtiću, što će sve raditi, što ga očekuje; nikako ne plašiti dijete vrtićem (tamo se sve mora pojesti, spavati, vidjet ćeš ti kad dođeš u vrtić i sl.)
2. boravak kod bake i djeda ili neke duge osobe bliske djetetu nekoliko sati kako bi shvatilo da to što ste otišli ne znači da se nećete vratiti
3. prošećite uz vrtić, pogledajte djecu koja se tamo igraju, govorite o vrtiću s veseljem i iščekivanjem, ali zaista to i mislite
4. zajednički se radujte skorom dolasku
5. prilagodite ritam života u obitelji onom u vrtiću (pravovremeni odlazak na spavanje, usklađivanje prehrane, pravilno izmjenjivanje aktivnosti s djetetom)
6. obavite zajedničku kupovinu papučica, pidžame, čašice
7. privikavajte dijete na osamostaljivanje, korištenje pribora za jelo, konzumiranje napitaka iz čaše, pravilnom načinu pranja ruku kako bi bilo neovisno o drugima i stvaralo bolju sliku o sebi, no ništa nemojte forsirati.
8. zajedno upoznajte odgojiteljice, prostorije tijekom mjeseca kolovoza i zajedno kraće boravite u vrtiću

Svakodnevnim dolaskom u vrtić dijete će naučiti slijed radnji: dolazak u vrtić, odlazak roditelja, boravak u skupini (igre, konzumiranje obroka, dnevni odmor), dolazak roditelja i odlazak kući. Djetetu treba omogućiti da u vrtić ponese igračku ili predmet koji će mu olakšati prilagodbu jer će ga podsjećati na dom te mu na taj način pružiti osjećaj sigurnosti (tzv. prijelazni objekt). Poželjno je što manje izostajati iz vrtića, osim ako je dijete bolesno jer će mu redoviti dolazak olakšati prilagodbu. Ponavljanjem već poznatih situacija u djetetu se razvija osjećaj sigurnosti i poznatih očekivanja. Rastanci i odvajanje od djeteta treba biti kratko i mirno jer ako roditelj pokazuje zabrinutost i tugu, to će prenijeti na dijete. Faza prilagodbe za dijete je zapravo otkrivanje jednog novog svijeta i roditelj mu treba biti oslonac. Sva djeca prolaze kroz ovaj period, ali različitim tempom. Promjene u ponašanju prolazna su pojava i dobro se na njih pripremiti. Vi se pripremate da odgoj vašeg djeteta prepuštate u određenoj mjeri profesionalcima, a odgojitelji su vaši partneri s kojima trebate ostvariti dobru suradnju, komunikaciju i međusobno povjerenje.

TIPOVI PRILAGODBE:
– LAKA PRILAGODBA – normalna reakcija na promjenu okoline (traje 10 – 15 dana)
– SREDNJE TEŠKA – promjene u ponašanju i reakcije na novu okolinu (traje
od 1 – 3 mjeseca)
– TEŠKA PRILAGODBA – dugotrajan i naporan poremećaj ponašanja (traje
do 6 mjeseci i duže) – prisutna je kod vrlo malog
broja djece

Važno je biti siguran u svoju odluku da dijete pohađa vrtić, te da o vrtiću i odgojiteljicama imate pozitivan stav. Pobrinite se da dijete uvijek ima na umu da ga volite najviše na svijetu i da na vas može računati.

“Dijete nije odrastao čovjek u minijaturi. Djeca gledaju, misle i osjećaju na svoj način. Priroda želi da su prije djeca, nego što postanu odrasli.” – J.J. Rousseou