U današnjem ubrzanom svijetu roditelji provode premalo vremena sa svojom djecom. Brojna istraživanja dokazala su da je kvaliteta provedenog vremena s djecom puno važnija od kvantitete. Roditelji mogu kvalitetno provesti svoje vrijeme s djecom tako da zajedno čitaju slikovnice i priče. Zajedničko uživanje u pisanoj riječi može kod djece stvoriti osjećaj ugode, razviti pozitivne emocije i razvijati predčitačke vještine. Zbog toga bi trebalo što češće čitati.
KADA? Odrasli i djeca bi svakodnevno trebali uživati u zajedničkom čitanju. Najbolje čitanje slikovnica i priča odvija se uz osjećaj topline i povezanosti. Vrlo je korisno da dijete sjedi roditelju u krilu, drži slikovnicu, gleda slike i okreće stranice. Roditelj bi povremeno trebao pokazati gdje se nalazi riječ koju čita, prelaziti prstom ispred redova i više puta pročitati istu priču. Poznato je da djeca uživaju u ponavljanju iste priče pa je često nauče napamet. Svakodnevno čitanje trebalo bi trajati otprilike 20 minuta i odvijati se u opuštenom, ugodnom i toplom ozračju. Roditelji i odgojitelji trebali bi čitati mirnim i ugodnim glasom i odgovarati na dječja pitanja. Isto tako, trebali bi uspostaviti stalno mjesto i vrijeme čitanja. Takva organizacija daje djetetu osjećaj stalnosti i male tradicije.
KAKO? Čitanje treba biti poticajno i dijaloško, a to znači da bi djeca trebala aktivno sudjelovati u čitanju. Zadaća roditelja i odgojitelja je da djeci postavljaju pitanja, potiču dječji govor i reagiraju na njega proširenjem, objašnjavanjem, davanjem primjera, ispravljanjem i pohvalom. S vremenom bi trebali povećati zahtjeve za samostalnim govorom djeteta. Rezultat toga su sve složeniji djetetovi govorni izrazi. Učinkovito, poticajno i dijaloško čitanje ima oblik razgovora u kojem se faze čitanja izmjenjuju s fazama razgovora. Odrasli i djeca razgovaraju o ilustracijama i tekstu, a razgovor s vremenom postaje sve složeniji i bogatiji. Najveća dobrobit takvog čitanja je poboljšavanje i usavršavanje djetetovog govornog razvoja i poticanje razvoja predčitačkih vještina. Kad dijete preraste jednostavne slikovnice i sposobno je pratiti dugačke priče pa čak i dječje romane, dijaloško čitanje dobiva novu ulogu. Razgovor o naslovu, ilustracijama i likovima poticajno djeluje na zanimanje i motivaciju za čitanje knjige. Velike su mogućnosti poticanja dječje kreativnosti ako odrasli potaknu dijete da tijekom priče pogađa nastavak ili smišlja kraj, traži drugačija rješenja, radnju priče preseli u drugo vrijeme ili prostor. Dijete se potiče na samostalno unutarnje zamišljanje stvarnosti, a to će mu olakšati i obogatiti buduće čitanje.
ŠTO? U knjižarama, većim trgovinama pa čak i na benzinskim crpkama roditeljima se nude razne slikovnice. Šarene ilustracije naslovnih stranica mame znatiželjne dječje poglede. No, nije svaka slikovnica dobra niti primjerena djeci. Toga bi roditelji trebali biti itekako svjesni. Slikovnice se razlikuju u cijeni i kakvoći. Među njima je česta pojava kiča. To znači da su jeftino dopadljive, ali bez prave estetske vrijednosti. Kič – slikovnice nisu dobro štivo za čitanje, a još manje za samostalno gledanje slika. U takvim slikovnicama autor teksta i ilustrator nisu navedeni ili su nepoznati. U svima su isti likovi koji zbog ponavljanja postaju šablona: kraljevna, vještica, zeko, medo, maca, psić… Slike su nemaštovite, stereotipne i sladunjave. Tekstovi su lažno djetinjasti, često besmisleni i jezično loši. Nasuprot tome, slikovnica čiji je tekst napisao pisac za djecu, a slikar potpisao ilustracije lako se prepoznaje po bogatom i maštovitom likovnom sadržaju koji uvlači dijete u novi svijet i potiče ga na otkrivanje novih likovnih doživljaja. Jezik u njima je dobar i lijep, daje kratku i jednostavnu poruku, smisao i zaključak.
Jesu li bajke štetne ili korisne? Često su bajke pune nasilja, ružnih likova i neprimjerenih prizora što mnoge roditelje i odgojitelje stavlja u nedoumicu da li čitati djetetu bajke ili ne. Poznatu raščlambu tog problema proveo je dječji psihijatar Bruno Bettelheim u svojoj knjizi „Uporaba očaranosti“ iz 1976. Zaključio je da su horor – bajke dio svake kulture i nasljeđa i da su izuzetno bitne za socijalizaciju djeteta. Dijete dobiva uvid da dobro pobjeđuje zlo i da vrline poput hrabrosti, mudrosti i dobrote bivaju nagrađene, a da zli likovi budu nakraju kažnjeni. Bajke pružaju i osjećaj katarze djeci te su itekako potrebne djeci u periodu između četvrte i devete godine života.
Čitanje pjesmica je vrlo važno za poticanje predčitačkih vještina. Možda čak i važnije od čitanja priča. Budući da je za taj razvoj najvažniji preduvjet u fonološkom osvješćivanju, važno je njegovo poticanje slušanjem, uočavanjem i pamćenjem rime. Djeca se vesele rimi i uživaju u njezinu ponavljanju. Stoga im valja često čitati i ponavljati pjesmice u rimi, hrabriti ih da predvide završetak u rimi, da dopunjuju stihove rimom i da pamte rimu. Tako razvijaju i smisao za humor.
Kvalitetno štivo prema dobi djece:
3 godine:
- „Najljepše bajke svijeta“
- „Ti i ja, mali medo“
- „Opet sam ja kriv“
- „Baš me veseli“
4 godine:
- „Oprostite, volim vas“
- „Dobro jutro, laku noć“
- „Bilo jednom“
- „Elmer“
- „Životinjske razglednice“
- „Vuk i sedam kozlića“
- „Palčić“
- „Crvena lopta“
- „Pauli, ti zločesti Pauli“
5 godina:
- „Sigurno preko ceste“
- „Od kuće do vrtića“
- „Mala sirena“
- „Riba duginih boja“
6 godina:
- „Ježeva kućica“
- „Bijeli jelen“
- „Slavuj“
Vrlo često, kroz igru, djeca oponašaju roditelje i odgojitelje kad čitaju. Često puta, pri takvom oponašanju, okrenu knjigu naopako. Roditelji i odgojitelji, u svrhu stvaranja čitačkog ozračja i davanja vlastitog primjera djeci, trebali bi što češće čitati pred djecom i s djecom, posuđivati knjige iz knjižnice, razgovarati o tekstu koji pročitaju i postupati s knjigama s ljubavlju i poštovanjem. U takvom ozračju dijete će vrlo brzo upoznati smisao pisanog teksta, ugodno se osjećati, a s vremenom se i zanimati za samostalne čitačke aktivnosti.