Najučestaliji govorni poremećaji u općoj populaciji djece su upravo poremećaji izgovora (artikulacijski poremećaji, dislalija), a još su češći u djece s posebnim potrebama, teškoćama u razvoju. Poremećaji izgovora najčešće su prisutni kod predškolske i školske djece, a nalazimo ih i kod odraslih, ali u nešto manjem postotku. Vrlo je bitno na vrijeme uočiti poremećaj izgovora kod djeteta i djelovati na njegovo ublažavanje i uklanjanje. Poremećaje izgovora možemo uočiti na razini glasova i/ili riječi, a mogu se javiti u tri oblika: izostavljanje ili nečujna realizacija glasa – omisija (npr. iba umjesto riba; kaava umjesto krava ), zamjena glasa – supstitucija (npr. suma umjesto šuma; luka/juka umjesto ruka) i nepravilno izgovaranje glasa ili skupine glasova – distorzija (dijete izgovara glasove, ali njihova zvukovna realizacija odstupa od standardnog izgovora). Glasove dijelimo na nekoliko glasovnih skupina, a poremećaj izgovora zahvaća najčešće cijelu glasovnu skupinu. Prema glasovnim skupinama razlikujemo sljedeće poremećaje: sigmatizam (s, z, c, š, ž, č, dž, đ), rotacizam (r), lambdacizam (l, lj), kapacizam i gamacizam (k, g), tetacizam i deltacizam (t, d) i etacizam (e) – jedini samoglasnik koji može biti poremećen, a upućuje na moguća blaga centralna oštećenja.
Ukoliko se djetetov govor ne ”pročisti” do navršene pete godine života, potrebno je potražiti pomoć logopeda.
Uzroci poremećaja izgovora
Sve uzroke poremećaja izgovora možemo grubo podijeliti na biološke i socijalne. Ipak, ta podjela i nije potpuno precizna jer se najčešće biološki i socijalni uzroci isprepliću. Jedan od uzroka odstupanja izgovora su različite manje ili veće nepravilnosti u anatomskoj građi govornih organa koje nastaju tijekom embrionalnog razvoja ili tijekom ranog djetinjstva. Tu spadaju anomalije zagriza, usana, jezika, nepravilnosti zuba i nepca (rascjep). Učestaliji uzrok nepravilnog izgovora je nedovoljna pokretljivost i opća nespretnost govornih organa. Ona je ponekad karakteristična za ‘slabašnu’ djecu, koja su često bolesna, pate od čestih prehlada, imaju slab imunitet i posebno je karakteristična za djecu koja pate od aftoznog stomatitisa (recidivirajuće bolne ranice na pokretnim dijelovima sluznice usta). Kao mogući uzrok odstupanja izgovora potrebno je spomenuti i slabo razvijen fonematski sluh, odnosno specifični sluh (ne odnosi se na fiziološki sluh) koji ima funkciju razlikovanja i prepoznavanja glasova koji oblikuju riječ (to su obično akustički bliski znakovi, poput s – š, z – ž, c – č/ć).
Još jedan uzrok poremećenog izgovora je nepravilan pristup razvoju govora djeteta u obitelji. Jedna varijanta takvog nepravilnog pristupa je kad odrasle osobe dugo tepaju djetetu, prilagođavajući se dječjem govoru. To koči razvoj ispravnog govora. Druga varijanta je potpuno suprotna, ali je jednako štetna. Radi se o pretjeranom perfekcionizmu prema djetetu od strane roditelja, kada roditelji zahtijevaju čisti i potpuno ispravan izgovor dok dijete još nije za njega spremno. Pretjerani roditeljski zahtjevi mogu uzrokovati ne samo teška izgovorna odstupanja, već i mucanje.
Neispravan izgovor se može pojaviti i zbog oponašanja lošeg uzora. Nije dobro da dijete komunicira samo s mlađom djecom koja još i sama nemaju pravilan izgovor. Dijete također može oponašati i loš izgovor neke odrasle osobe. Naravno, ako se radi o članu obitelji, ne možemo dijete izolirati od njega, ali je bitno da ono uvijek čuje što više pravilan govorni uzor kako bi ga moglo usporediti s nepravilnim i izabrati pravilni.
Odstupanja u govoru mogu se pojaviti pri istodobnom učenju dvaju ili više jezika. Djeca su često sklona prenositi način izgovora pojedinih glasova iz jednog jezika u drugi. Ipak ima dosta djece koja mogu istodobno učiti dva jezika i odvajati ih u izgovoru i gramatici.
Jedan od ozbiljnih uzroka poremećaja izgovora je obrazovna zapuštenost zbog rane socijalne deprivacije djeteta. Govor je socijalni fenomen i jasno je da ga dijete neće moći savladati ako nema nikoga tko će s njim razgovarati, od koga će učiti govor.
Vraćanje infantilnom govoru zbog odbijanja odrastanja također je jedan od mogućih uzroka poremećaja izgovora. Njega najčešće uzrokuju neki emocionalni problemi djeteta (rođenje brata ili sestre, razvod roditelja, sukobi u obitelji, smrt bliske osobe). Zato se dijete vraća na prijašnje izgovorne faze (regresija) kako bi odraslima dalo do znanja da je još maleno i da treba ljubav i pažnju. Poremećaji izgovora mogu biti uzrokovani i blagim oštećenjem fiziološkog sluha, a i blagim zaostajanjem u kognitivnom razvoju. No, tada se radi o sekudarnom poremećaju izgovora.

Sprečavanje poremećaja izgovora
Prva je preventivna mjera za poremećaje izgovora osiguravanje psihofizičkog zdravlja djeteta, kao i odgovorno ponašanje majke tijekom trudnoće (mnoge anatomske malformacije nastaju već tijekom embrionalnog razvoja djeteta).
Dojenje djeteta preduvjet je njegova zdravlja. Kada je u pitanju razvoj govora, dojenje za dijete ime dvije važne uloge – konzumiranje majčina mlijeka i čin sisanja. Čin sisanja aktivira brojne, za razvoj bitne fiziološke sustave i strukture u dječjem mozgu i cijelom organizmu. Aktivno sisanje jedan je najvažnijih uvjeta ispravnog formiranja kostiju i mišića lica te bebinih govornih organa (mišića usana, obraza, jezika i mekog nepca). Nažalost, glavni atribut današnje bebe je duda-varalica. Postoji mnogo argumenata za i protiv dude-varalice. Naprimjer, dugotrajno korištenje dude-varalice, prema nekim istraživanjima, umanjuje istraživačku aktivnost djeteta usmjerenu prema vanjskom svijetu. Korištenje dude u trećoj godini života uzrokuje nepravilno formiranje vilice i zuba (nepravilan zagriz), te uzrokuje karijes. Također, jedan od bitnih načina prevencije govornih poremećaja je pravilna higijena zubiju od najranije dobi radi sprečavanja pojave karijesa, a samim time u deformacija u usnoj šupljini. Slabi ili neispravni razvoj vilica i zuba, kao i nedovoljna pokretljivost govornih organa mogu biti uzrokovani nedovoljnom aktivnošću mišićnog sustava lica pa se u tu svrhu mogu s djecom provoditi vježbe tzv. govorne gimnastike. To su specijalno osmišljene vježbe koje jačaju mišiće govornih organa, usavršavaju pokrete jezika, usana i vilica. Provode se kroz igru, 3 do 5 minuta dnevno, s uvođenjem svaki dan po jedne nove igrice i usavršavajući već poznate. Slabost kostiju i opća nespretnost govornih organa mogu biti prouzrokovani i nedostatnim boravkom djeteta na suncu. Koštani sustav organizma, a tako i kosti govornih organa, trebaju dovoljno vitamina D. Sunčeve zrake najdjelotvorniji su i najprirodniji stimulator tog vitamina, pa su djetetu neophodni od prvih dana njegova života. Stimulirajuće i preventivno djelovanje ima i uvježbavanje djetetova fonemskog sluha, što ga priprema ne samo za ispravni govor, već i za čitanje i pisanje. Jasno je da je bez potpune percepcije glasova, bez njihova točnog razlikovanja nemoguće i njihovo pravilno izgovaranje. Uvježbavanje fonemskog sluha uvodi se također nenametljivo, kroz igru. (primjeri: ‘Tko se glasa?’, ‘Što svira?’, ‘Gdje je zazvonilo?’; razlikovanje pojmova blizu-daleko, glasno-tiho; prepoznavanje ljudi po glasu; itd.). Međutim, od svih nabrojenih preventivnih načina, možda najvažniji je pravilan govorni uzor djetetu u obitelji. Izbjegavanje tepanja (‘baby talk’), obraćanje djetetu jasno i razgovijetno te neoponašanje dječjeg govora uvelike će pomoći u djetetovu pravilnom govornom razvoju.
Sanja Sokač, bacc. paed.
Izvori:
Andrešić, D. et al. (2010). ‘Kako dijete govori?’, Zagreb: Planet Zoe

Apel, K., Masterson, J. J. (2004). ‘Jezik i govor od rođenja do šeste godine’, Lekenik: Ostvarenje

Herljević, I., Posokhova, I. (2002). ‘Govor, ritam, pokret’, Lekenik: Ostvarenje

Posokhova, I. (2008). ‘Razvoj govora i prevencija govornih poremećaja u djece’, Lekenik: Ostvarenje